PISMO SVIM NAŠIM UČENICIMA

Dragi učenici OŠ Kajzerica,

današnji se posljednji dan nastave u ovoj po svemu posebnoj nastavnoj godini privodi kraju. Želim vam svima reći zašto ste posebni i zašto je današnji dan važan.

Jednoga dana, kada budete veliki i kad vas budu mučile neke sada daleke brige, sjećat ćete se da se jednom davno, dok ste bili učenici osnovne škole, dogodila jedna čudna godina koja je naoko sve zaustavila. Zaustavila je jutarnje gužve u predvorju škole, svađe oko obroka u školskoj blagovaonici, prve ljubavi, prijateljstva i igre, učenje u školskim klupama. Zaustavila je one dane kad se razred složi da će malo “nervirati” svoju učiteljicu, “žicati” odgodu ispita, gurnuti u prvi plan razrednog pričljivca koji će zapričati učitelja pa će on zaboraviti da je rekao da će danas pitati. Zaustavila je osmijehe po hodnicima, kašnjenje na prvi sat, blatnjave otiske po školskim stubama. Zaustavila je jedno odrastanje u školi. 

Ali vi ste svi bili jako hrabri. Jako strpljivi. Jako razumni. Bili ste u zatečenom trenutku spremni ostati učenici svoje škole i nastaviti, zajedno sa svim svojim učiteljima, boriti se da se i toj čudnoj godini nastavi učenje i da i dalje ubirete plodove svoga truda i rada. Da nastavite graditi svoje vlastito stablo znanja. 

Pokazali ste veliko srce. Ono kojemu vas oduvijek uče vaši učitelji. Pokazali ste empatiju. Onda kad ste se sa strepnjom raspitivali je li u vašoj školi sve u redu nakon onoga nesretnoga 22. ožujka koji će također ostati zapisan u knjizi sjećanja na stranici 2020.-a. Pokazali ste razum. Onda kad ste se polako počeli vraćati u svoje učionice poštujući sve nametnute mjere. Pokazali ste ljubav. Svaki puta kada biste se nasmiješili nekome od nas. 

Sretni smo što ste baš vi učenici naše škole. Sretni smo što svaki dan možemo učiti od vas. 

Još jednom posebno hvala našim osmašima pred kojima je novi početak. Mi smo vam udarili temelje za znanje, za toleranciju, za suradnju, za zahvalnost, i za dalje. Sada je na vama! Vjerujemo u vas. Sretno vam bilo i, kuda god krenete, posebna naša korona-seizmološka generacijo –  nemojte zaboraviti svoju osnovnu školu.

Veliko hvala i za naše najmlađe – prvašiće. Unatoč svemu – naučili ste pisati, čitati, računati. No, naučili ste se i čekati na red, izražavati se, poštivati pravila, slušati učiteljice… sve što niste naučili, hoćete. Za sve će doći vrijeme. Najvažnije je da ste sada već malo veći i da ste otvorili mjesto za nove prvaše.

Iskustva su ono što nas gradi. Prigrlite sva iskustva ove neobične nastavne godine i znajte – posebni ste! A sada – nekome odmor, a nekome upisi, svima – sretno!

Ravnateljica

Majda Tometić, prof.