Put s čarobnim konjem

Sa svojim velikim krilima ukrašenim zlatom i oštrim ostrugama na kopitima, a ja u željeznom oklopu i s mačem u ruci, moj pegaz i ja odletjeli smo u daljinu u potrazi za Prstenom. Prsten se nalazi u središtu aktivnog vulkana i legenda kaže da kada u ruke primiš Prsten, otključaš ulaz u mitski svijet, oslobodiš sva zatočena bića i zauzvrat postaneš njihov vladar. Bio je to moj san odmalena. Moj tata bio je vrhovni čarobnjak i rekao mi je da kada njemu dođe kraj, naslijedit ću njegova pegaza Phoenixa i on će mi pokazati put do Prstena. Tata mi je pretvoren u staro stablo hrasta zbog njegove zle učenice Vivienne, a ja sam bio otet. Phoenix me pronašao, spasio i vratio starom stablu hrasta (mojem tati), a onda sam čuo loše vijesti o vrhovnom čarobnjaku i tada naslijedio Phoenixa.

Putovali smo preko Indijskog oceana do otoka Bali u Indoneziji. Vulkan se zvao Mount Agung i vrlo je riskantno bilo otići tamo zbog aktivnosti vulkana. Bacao je pepeo 4000 metara u zrak! Indijski ocean toga je dana bio usred nevremena i Phoenixa i mene je poklopio val. Phoenix je izgubio svoju moć vatre i nije uspijevao poletjeti. Valovi su nas nosili i utapali u hladnu vodu oceana. Pomislio sam da ćemo se utopiti te da nećemo preživjeti. Mutilo mi se pred očima i imao sam glavobolju. Sklopio sam oči i opustio se jer više nisam imao snage boriti se.

Srećom, probudio sam se na otoku Baliju, ali ni traga Phoenixu. Što ako se utopio? Pogledao sam uokolo i ugledao ostatke Phoenixa. Možda ga je morski pas pokušao pojesti? Njegovo je tijelo bilo u komadima. Pao sam na koljena i osjetio suze kako mi klize niz obraze. Ustao sam i posuo pijesak na njega, ali kada sam se okrenuo i taman zakoračio da krenem do vulkana Mount Agung, iz pijeska je doprlo crveno, zasljepljujuće svjetlo i kada sam se okrenuo da vidim što se događa, Phoenix je stajao ispred mene u jednom komadu glumeći da se ništa nije dogodilo. Prestao sam plakati i sabrao se. Phoenix me njuškom odgurnuo od sebe te počeo pokazivati na vulkan. Vulkan će eruptirati svakog časa, pomislio sam i tada je tlo ispod nas počelo podrhtavati. Iz vulkana je iskočila hrpa lave i pepeo je bio 4000 metara visoko u zraku. Phoenix i ja sakrili smo se u špilju gdje nas lava i pepeo nisu mogli doseći. Kada je lava prestala teći, a pepeo padati, ugledao sam svjetlucavi, srebrni prsten u lavi. Uzeo sam ga kada se lava osušila i više nije bila tako vruća. Detaljnije sam pogledao prsten. Bio je to prsten koji sam sve ovo vrijeme tražio! Odjednom se ispred mene pojavio zeleni portal. Stavio sam ruku unutra i osjetio nešto sluzavo. Izvadio sam ruku van i bila je sva prekrivena prozirnom sluzi. Zakoračio sam cijelim tijelom unutra, a za mnom i Phoenix. Bilo je prekrasno! Zmajevi, feniksi, jednorozi, kiklopi, vile i sva ostala mitska bića letjeli su i koračali slobodni od kletve Prstena. Pheonix se zaigrao s ostalim pegazima, a ja sam stajao kao ukipljen pred zmajem koji je bio znatiželjan saznati tko sam ja. Zatim je nastala tišina. Sve što se čulo koračanje je nekoga divovskoga mitskog bića koji je zasigurno bio njihov vođa. Zvali su ga Cthulhu. Imao je glavu hobotnice, krakove poput brade, na leđima je imao dva velika krila zmaja, kandže na rukama i nogama, a ostatak tijela bio je kao i ljudski. Njemu sam bio tako sitan da se Cthulhu morao sagnuti da me bolje pogleda. Ugledao je Prsten u mojoj ruci, uzeo mi ga svojim velikim prstima i uništio ga. Pozvao je dvije vile i grifona. Jedna je vila postavila zlatnu krunu na moju glavu, a druga mi je dala žezlo u ruku i rekla mi da zaželim želju i da će ju ona odmah ostvariti. Zaželio sam da se tata vrati, ali predomislio sam se jer sam znao da bi ga ostatak njegovih učenika proganjalo i opet bi morao trpjeti bol. Umjesto toga zaželio sam da izliječe Phoenixovo slomljeno krilo. Onda sam zajahao grifona koji je jedva čekao da ga novi vladar zajaše. Smijao sam se kao u mladim godinama. Phoenix je očito bio ljubomoran što jašem nekoga, a to nije on, pa je ostavio pegaze i krenuo za mnom. Nakon jahanja grifona divovi su me počastili gozbom. Phoenixu sam dao jabuku i kockice šećera. Taman kada sam se pozdravljao sa svima i sjeo na Phoenixa da bismo krenuli natrag u Nairobi, Cthulhu nas je zaustavio i rekao da, kao novi vladar, moram ostati u mitskome svijetu. Već su izgradili kućicu za novog vladara na najljepšem drvetu u njihovu svijetu. Nisam mogao odbiti i samo ih tako ostaviti pa sam ostao (a i nije da sam imao izbora).

Phoenix me i dalje ljubomorno gledao, a ja sam jedva čekao našu novu zajedničku avanturu…

Savanna Lončarić, 7.a