Moj istinski identitet

Što je istinski identitet? Je li to ime na mojoj osobnoj iskaznici? Ili svakojaka informacija zapisana u osobnim dokumentima? Ne bih rekla. Da je zaista tako, ljudi bi bili dosadni. U današnjemu svijetu, ljudi često vole unaprijed zaključuju i imaju stereotipna mišljenja. Barem su imali u mojemu slučaju. Vidite, ja dolazim iz malo drugačije obitelji. Moja majka dolazi iz daleke Kine, a moj je otac Hrvat. Još od početka mojega školovanja privlačila sam pažnju onih oko sebe. To je bila već dobro poznata pažnja iz vrtića. Svi subuljili u mene upravo zbog izgleda mojih očiju. Poprilično su slične očima moje majke. Rekla bih da sam se jako usrećila time što sam imala divne prijatelje. Većina mojega razreda nije me ismijavala, ali bih se putem uvijek susretala s nekim provokatorima/zlostavljačima. Zvali bi me plastična, žuta, kosooka i brojnim drugim imenima. Plakala sam bezbroj puta. Postala sam stereotip – stereotip predmeta zapravo. Rekli su da sam loše kvalitete. Već su imali osobnu iskaznicu spremnu za mene. Mislili su da znaju sve o meni, ali nisu. Zaglavila sam s osobnom iskaznicom koja mi nije pristajala. Bila sam vrlo ljuta i uzrujana, ali ne zbog njih, već zbog sebe. Bilo je to zato što sam dopustila da me njihove riječi dodirnu te sam im počela vjerovati. Htjela sam im dokazati koliko su u krivu. Počela sam učiti vrlo učestalo i s mnogo truda za hrvatski jezik kako bih dobila čiste petice. Sve to samo da bih dokazala da sam u potpunosti Hrvatica. Nažalost, to nije upalilo jer sam i dalje ostala zaglavljena s osobnom iskaznicom koju su mi nadjenuli. Morala sam čekati da mi stara istekne kako bih mogla napraviti novu. Na novoj osobnoj iskaznici htjela sam imati dobre o sebi napisano nešto dobro. Informaciju koja je istinita. A onda sam krenula u novu školu i pomislila sam… novi početak! Bolji početak! Ali, da budem u potpunosti iskrena, stvari su se samo pogoršale. Sva djeca, uključujući mene, već su odrasla.Pomislila sam kako su se promijenila i postala zrela, ali nisu. Moja nova osobna iskaznica nije bila ona koju sam željela. Trenutno idem u sedmi razred i stvari su se promijenile, ali ne baš toliko. Još uvijek imam osobnu iskaznicu koju su mi dali od dolaska u novu školu, no naučila sam i shvatila mnogo toga. Sve negativne prilike koje su stale preda mnom ostavile su važne poruke za sobom. Shvatila sam kako ne mogu dopustiti da me ostali definiraju kao osobu. Ja sam ta koja čini samu sebe jednom potpunom cjelinom. Ostali ljudi samo su popratne pojave i ja odlučujem hoću li im vjerovati ili ne. Ja sam jedina osoba koja određuje svoj identitet. Odlučujem biti najbolja inačica sebe koja postoji jer samo ja odlučujem o tome kako bi moja osobna iskaznica trebala izgledati.

Alina Debogović, 8.b