UČENIK vs. UČITELJ

Ovog vikenda intervjuirala sam psihologinju Elektrotehničke škole. To je srednja strukovna škola u Zagrebu. S njom sam razgovarala o raznim problemima današnjih učenika, njezinim savjetima, utjecaju, ispunjenošću zanimanjem, a na kraju se osvrnula i na događaj koji ovih dana puni medijske stupce.

S kojim problemima djeca najčešće dolaze k vama?

,,Kod školskog psihologa djeca najčešće dolaze zbog problema u učenju i organizaciji vremena. Također dolaze i zbog emocionalnih problema (često strahuju od škole, ispitivanja, obiteljskih problema, vršnjačkog nasilja itd.).“

Kako im pomažete?

,,Razgovorom ih pokušavam osnažiti, pomoći im u donošenju planova i odluka – na neki ih način dovesti do rješenja problema. Ako je potrebno, na razgovor pozovem i roditelje i/ili profesore kako bismo zajedno pronašli najbolje rješenje za svakog pojedinog učenika jer je svaki od njih drugačiji i nisu sve metode rada učinkovite za svako dijete.“

Jeste li zadovoljni učeničkim ponašanjem?

„Uglavnom jesam. Manji je broj onih koji se ne ponašaju u skladu s pravilima.“

Kao školski psiholog, imate li utjecaja i na profesore?

„Moja je uloga u radu s profesorima konzultativna/suradnička. Profesori u većini slučajeva dolaze po savjet u određenoj situaciji. Da su prihvatili savjet, vidim po promjeni njihova ponašanja i metoda rada s učenicima te po pozitivnim povratnim informacijama roditelja. Kao što sam i maloprije napomenula, profesori često pomažu u rješavanju određenih situacija sudjelujući u razgovorima s učenicima.“

Kako Vam je raditi u školi u kojoj je većina dječaka? Mislite li da bi djevojke imali drugačije probleme?

„Smatram da učenici srednjoškolske dobi, neovisno o spolu, imaju jednake probleme samo je način njihova doživljavanja različit, a u skladu s tim i ponašanje. Što se tiče rada s dječacima, moje mi iskustvo govori da su oni jednostavniji u svojim međusobnim odnosima, ali teže iskazuju svoje emocije i osjećaje.“

Imate li osjećaj da vas učenici vole ili da kod Vas dolaze po „kaznu“?

„Ne volim da me se učenici boje i da kod mene dolaze biti kažnjeni jer ja nisam policajac niti netko koga se treba bojati. Psiholog je tu da bi djeci pomogao, da imaju osobu kojoj vjeruju, s kojom bez straha mogu razgovarati o njima važnim temama (pa i žaliti se na profesore, ha-ha), stoga mislim da me djeca vole!“

Na čijoj ste strani, učenika ili profesora?

,,Najprije mislim da učenici i profesori ne bi trebali biti na različitim stranama. Profesori su u školi zbog učenika, a moj je posao da budem objektivna. Ne zauzimam strane, nastojim sagledati cjelinu i na temelju toga doći do rješenja. Također smatram da istina profesora nije uvijek jedina istina i da su u pravu samo zbog svoje struke. Oni su samo ljudi koji također mogu pogriješiti.“

Za kraj, želite li komentirati nedavnu situaciju o profesoru koji je nasilno postupio prema dvojici učenika koji su ga ometali?

„Oduvijek je posao nastavnika bio izuzetno važan, odgovoran i zahtjevan. Kako bi bio i kvalitetan, potrebno je stalno, cjeloživotno učenje ne samo u području svojega predmeta već i pedagoško-psiholoških edukacija. Nužno je mlade ljude prije svega poštovati i s uvažavanjem se odnositi prema njima, kako bismo od njih i dobili upravo ono što želimo, da oni nas uvažavaju, poštuju i cijene kao profesore. Profesionalci bi morali znati razlikovati ponašanje odrasle osobe od ponašanja tinejdžera kojem je u opisu posla nas odrasle propitivati i ispitivati naše granice.“

Daria Domijan, 7.a