Intervju iz kajzeričkog hodnika

Poučena i pomalo razočarana brojnim svakodnevnim nesuglasicama u školskome hodniku, odlučila sam preispitati opći stav učenika naše škole o navedenom problemu. Htjela sam vidjeti jesu li i oni zabrinuti zbog toga približno kao i ja i ako već dobijem suprotne odgovore, onda ih barem suptilno potaknuti na to da se zamisle i možda promijene svoje mišljenje. Da ne bih nekoga uvrijedila, nisam navodila imena nijednoga dječaka.

PRVO PITANJE

Misliš da se dečki u školi ponekad previše rugaju ili ružno ponašaju prema curama?

D1: Mislim da da. Dečki se samo šale, ali to cure nekada ne razumiju.

D2: Da. Mislim da ih trebaju prestati zafrkavati.

D3: Uopće ne mislim da se ružno ponašaju.

D4: Mislim da se prekrasno ponašaju prema njima. (Ovdje iščitavamo neku ironiju.)

DRUGO PITANJE

Misliš li da se cure nekad previše rugaju ili ružno ponašaju prema dečkima?

D1: Ne.

D2: Mislim da se dobro ponašaju prema dečkima.

D3: Ne.

D4: Da.

TREĆE PITANJE

Imaš li neki komentar o odnosima između djevojčica i dječaka?

D2: Trebali bismo se svi međusobno prestati vrijeđati i rugati jedni drugima jer smo svi isti i trebali bismo imati ista prava.

Ovo su samo neka od mnogih pitanja koja sam postavila dječacima iz svojeg razreda. Kao što sam i očekivala, svaki je dječak imao svoje mišljenje. D1 imao je potpuno drugačiji stav nego D4. Vi, koji ovo čitate, sigurno imate svoje mišljenje. To je i najbolje kod ljudi i djece. To što smo svi RAZLIČITI i imamo RAZLIČITE stavove. Zato ih i moramo izraziti. Stoga vas molim da se zauzmete za sebe i svoje ideje. Ako nas nešto smeta, problem se neće riješiti bez našeg nastojanja da promijenimo sami sebe, a time možemo promijeniti i cijeli svijet.

Lana Korajlija, 7.a