SVIJET U KOJEM NEMA ODRASLIH

Često zamišljam svijet u kojem nema odraslih.

Svijet u kojem žive samo djeca.

Sve bi bili jednostavno, jer su djeca iskrena i ne poznaju mržnju.

Ona su puna ljubavi, u svakom djetetu se skriva ogromna ljepota. Na televiziji bismo svaki svaki dan slušali vijesti o poplavama lijepih riječi i o uraganima sreće. Sve bi pojednostavili. Bio bi to svijet onakav kakav želim vidjeti, svijet bez odraslih. Ne bi bilo više teških riječi odraslih. Odrasli su toliko zauzeti promatranjem problema da nisu u stanju skrenuti pogled i vidjeti rješenje. Mi djeca znamo da problemi nikad ne dolaze sami, već se uvijek u paketu s problemom nalazi i rješenje. Svijet u kojem nema odraslih bio bi svijet bez pravila, svi bi bili jednaki, ne bi bilo siromašnih niti bogatih. Bio bi to svijet igara, mira, ljubavi i mnogo veselih osmijeha.

                      Frane Bilandžija 6.b