PRIČA O MOM DJETINJSTVU

Hej svijete, ovdje sam, rodila sam se!

Sada kada sam se rodila se osjećam se poput male, lepršave ptičice. Da, priznajem, moj život i moje djetinjstvo je zabavno, ali ponekad dosadno. Kao mala stalno sam grebala roditelje, bližnje i ostalu djecu, pa su mi baš iz tog razloga na ruke stavljali RUKAVICE! Da, to je bi jedini način kako nikoga ne bih grebala. I tako sve do početka PRVOG RAZREDA! Tada je krenuo pakao. Dobro, moram malo priznati, veselila sam se prvom razredu, novoj učiteljici pa čak i novim prijateljima. No, nije sve tako dobro… tu su krenule PRVE domaće ZADAĆE, prva LEKTIRA… No, da ne duljim, sve je ostalo isto do PETOG RAZREDA. Tada sam se osjećala odraslo i tužno istovremeno. Dobila sam nove profesore, nove predmete pa čak i nove prijatelje… MOŽDA… jako puno puta u PETOM RAZREDU sam se osjećala usamljeno i tužno… no o tome neki drugi put… A sada napokon ŠESTI RAZRED! Sada se osjećam odraslo i odlično!

         No, ne znam što me još čeka, ali za sada sam zadovoljna! Itekako!

                                                                                   Tara Mandić, 6.a