Dan ružičastih majica u 2.a

Dana 28. veljače 2018. u 2.a razrednom odjelu obilježen je Dan ružičastih majica. Dan ružičastih majica, poznatiji kao Pink Shirt Day, program je prevencije vršnjačkog nasilja, a obilježava se zadnje srijede u veljači. Ideja je nastala u znak protesta zbog incidenta koji se dogodio u jednoj školi. Inicijativom je školskih kolega na konstruktivan i inteligentan način riješeno sustavno zlostavljanje dječaka, posvećenog podršci liječenju teško bolesne majke. Ružičaste majice, koje su solidarno s dječakom nosili njegovi školski kolege, postale su prepoznatljiv simbol inicijative, i kasnije, međunarodno prepoznate obljetnice.

 

Centar za edukaciju i prevenciju nasilja, nositelj cjelokupnog programa i začetnik ideje u Hrvatskoj, promocijom je Dana ružičastih majica postigao prepoznavanje obljetnice diljem naše zemlje. „Svjesni činjenice da je nasilje, bilo kojeg oblika, prisutno svakodnevno u svim okruženjima, odlučili smo reagirati i pomoći zajednici u razumijevanju i prihvaćanju različitosti koje nas okružuju. Djeca su naše blago, a ujedno i najvitalniji dio društva, stoga ovim programom podižemo svijest o problemu vršnjačkog nasilja, velikom problemu među djecom i mladima, s mogućim teškim posljedicama u kratkoročnoj i dugoročnoj perspektivi razvoja djece“, navode u Centru.

 

 

Zato su učenici 2.a razrednog odjela toga dana razmišljali ružičasto, stvarali ružičasto, pjevali i plesali ružičasto… Dan je započeo pjevanjem pjesme Mie Dimšić Život nije siv koja je proglašena službenom pjesmom Dana ružičastih majica. Učenici su nakon toga uz projekciju plesali uz navedenu pjesmu. Zatim je slijedila radionica Osjećaji, uz priču Rastrgano srce, tijekom koje su učenici kroz razgovor i analizu priče uvidjeli da boli kada te netko povrijedi na bilo koji način. Razgovarali su o nekim vrstama nasilja u školama i o osjećajima koji se tada javljaju u djeci koja su zlostavljana. Pjevali su pjesmu Nemoj mi se rugati.

 

Počeli su učiti elemente samovrednovanja kroz pitanja jesu li oni kada koga povrijedili i na koji način. Promišljali su o svojim osjećajima kada se nešto slično njima dogodilo. Pisali su pismo podrške povrijeđenom dječaku iz priče i davali mu savjete kako se obraniti. Neki su učenici pisali pismo onome koga su nekada povrijedili. Raspravljali su o odabiru načina rješavanja sukoba. Na kraju su pokušali sastaviti rastrgano srce iz priče i nakon priličnog truda zaključili da je to gotovo nemoguće.

    

Tada su iznenađeno uvidjeli da je tako i u stvarnom životu. Nadu im je dala činjenica da se ipak sve može popraviti uz mnogo truda, mnogo ljubavi, mnogo pažnje i dobrih djela. A najviše uz odlučno izricanje – STOP NASILJU U ŠKOLAMA!

Ne samo izricanje STOP NASILJU – nego i svakodnevno prakticiranje i življenje nenasilja…