Obilježen Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje

U mjesecu smo listopadu, jesenskom mjesecu, kada se po cijelom svijetu zahvaljuje Bogu Stvoritelju za kruh svagdanji i plodove zemlje. U našoj smo školi svečano obilježili Dan kruha i zahvalnosti u ponedjeljak, 23. listopada 2017. godine.

Kruh su pekli stari Egipćani 2000 godina prije Krista. Iz Egipta je došao u Grčku, pa u Rim, a iz Rima se počeo širiti opojni miris kruha čitavom Europom, čitavim svijetom. Kruh je postao i ostao vrijedna, nezamjenjiva namirnica bez koje ne možemo zamisliti gotovo niti jedan objed.

Mnoge su mame i bake uveličale ovaj događaj izmijesivši ukusne krušne proizvode. Opojni se miris krušnih proizvoda širio posvuda po školi. Vjeroučiteljice i učiteljice razredne nastave pripremile su za učenike kraći prigodan program.

Kajzerički je župnik vlč. Mijo Šibonjić blagoslovio krušne proizvode koje su učenici donijeli na blagoslov, obratio se učenicima prigodnim riječima i prisustvovao prigodnom programu naših učenika. Nakon blagoslova učenici su uživali u pekarskim i domaćim krušnim proizvodima.

 

 

Znaš li?

U davna vremena nije svaki dan bilo kruha. Jeo se samo za blagdane! Kruh je bio skup, posebno pšenični pa su ga svi cijenili. Umjesto kruha jeli su se krumpir i različite kaše.

Kruh moje bake

Ništa me tako ne privlači i ne opija kao kruh dok se peče na starome seoskom ognjištu. Zamiriše tada sve oko kuće, a moja baka ozarena lica peče najslađu i najdražu poslasticu za svoju obitelj. Ima u tom mirisu nešto božanstveno, nešto sveto, nešto što odaje trud i muku žuljavih ruku…. Koliko je samo truda i  znoja trebalo da bi to sitno pšenično zrno došlo do našega stola? S koliko pažnje i dostojanstva mijesi kruh umorna bakina ruka? Kako li ga samo ukrašava i šara za velike obiteljske blagdane i zove k stolu na zahvalu i molitvu. Naučila me moja baka da ga trebamo prvo poljubiti i ostaviti, a ne bacati, jer je to Božji dar. Treba ga davati gladnima i siromašnima, jer ponekad njegov i mali komadić nekoga ostavi u životu. Zato sam sretan kad se jutrom budim uz opijajući miris tek ispečenoga kruha. Kad još od onakvog vrućeg odlomim krajičak, mojoj sreći nema kraja. A moja baka će reći: „ Kada zajedno blagujemo kruh, tada nas on povezuje. Tada kruh postaje više od kruha!“